Pre svih ovih kuća nalazilo se groblje, u kojem su Grci i Cincari početkom XIX veka sahranjivali svoje preminule. Možda zvuči neverovatno, ali u ovom kraju u XIX veku govorilo se grčkim jezikom, zbog velikog broja grčkih trgovaca koji su ovaj kraj naseljavali. U to vreme Grci su sebe smatrali uzvišenijim od Srba. Pošto su Grci imali svoju školu i tražili su da se u crkvi peva na grčkom, nisu želeli ni svoje mrtve da sahranjuju na istom groblju, već su za to koristili prostor na kome je bila i jedna oveća rupa, po čemu je i označena kao Grčka rupa. Knez Miloš je 1827. godine, pod pretnjom, naredio da svi žitelji „voistočnog ispovedanja“ moraju da praznuju iste praznike i običaje, pa su Grci, Cincari i drugi polako počeli da menjaju svoj stav, te su svoje sahranjivali na zajedničkom groblju. Grčku rupu preuzela su deca za svoje igre. Na tom prostoru su posle Drugog svetskog rata izgrađene prizemne stambene zgrade.

